Zašto burza mora rasti?
Kada je burza pala za samo nekoliko postotaka u SAD-u javili su se panični glasovi da FED mora spustiti kamatnu stopu kako bi omogućio povratak burzovnih indeksa i spriječio daljnji pad. Takvi komentari su bili prekomjerna reakcija na relativno normalan i bezazlen događaj. Ono što je interesantno je geneza tog događaja. Zašto su svi pozivali centralnu banku na akciju da stabilizira pad burzovnih indeksa?
Panika na tržištu
Da bi se razumjelo što se događa i čemu pozivi na akciju, treba se prisjetiti burze za vrijeme Velike depresije. Kada je burzovni indeks Dow Jones kolapsirao 1929. godine, trebale su mu 22 godine da dođe na istu razinu. Ekonomija SAD-a je bila više od deset godina u stanju koje danas zovemo Velika depresija. Sjećanje na grozno ekonomsko stanje je i danas duboko urezano u kolektivnu ekonomsku memoriju SAD-a.
Godine 2008. ekonomija SAD-a se našla u stanju potpunog finansijskog kolapsa. Burzovni indeksi su također kolapsirali, iako ekonomija nije. Godine 2009., ekonomija SAD-a je pala realno za 2,6% i odmah je sljedeće godine nadoknadila taj pad s rastom od 2,7%. Štoviše, uz sve krize, raspad financijskog sustava i rasta nezaposlenosti, ekonomija SAD-a je kontinuirano rasla sve do COVID-a. Ali burzovni indeksi se nisu odmah oporavili, iako ekonomija jest.
Lekcije iz prošlosti
U tom trenutku se rodilo sjeme budućeg nereda čije ćemo posljedice tek osjetiti. Nobelovac Shiller je na temelju iskustva Velike depresije ponudio rješenje predsjedniku Obami: problem je što burza ne raste i svi su u depresiji zbog toga. Ako bi burza narasla, svi bi postali optimistični i ekonomija bi se oporavila sama od sebe. Građani bi poistovjetili svoje ekonomsko stanje s rastom burze i sve bi bilo u redu. Odnosno, bitno je da burza raste i ekonomija će pratiti rast burze.
Obama (sadašnji predsjednik Biden je tada bio podpredsjednik) se složio. I u tom trenutku se sve podređuje stanju burze u SAD-u. Diktum jest: burza mora rasti. Kako je vrijeme prolazilo, takvo je uvjerenje poprimalo sve apsolutističniji stav. Samo pogledajte kretanje burza nakon COVID-a. Takvo stanje je i danas. I najmanji pad burzovnih indeksa se tretira kao katastrofa i FED mora podržati burzu. Sve je nevažno. Bitno je samo da burza raste.
Rizik od fokusiranja na burzu
Problem današnje ekonomije SAD-a leži upravo u tome da je sve podređeno jednoj varijabli, bez obzira na smisao i potrebu. Sjetite se kako se kod nas pričalo da tečaj mora biti stabilan, ali nitko nikada nije jasno objasnio zašto je to potrebno. SAD je sada u istoj zamci.
Problem vođenja ekonomije na samo jednoj varijabli leži u tome da zanemarite sve ostalo. U jednom trenutku sve ostalo postane pre veliki problem zbog zanemarivanja. Pitanje je samo dana kada će i u SAD-u shvatiti da je potrebno provoditi strukturne reforme a ne brinuti samo o jednoj varijabli.
Da li ekonomija SAD-a ima svojih problema? Ima, posebno fiskalni deficit i državni dug. Da li je percepcija da sve mora biti podređeno burzi u potpunosti pogrešna? Naravno da jest. Da li će SAD imat snagu da se otrgne takvoj percepciji? Možda.
Problem je u tome da što više vrijeme bude prolazilo, to će suočavanje s realnosti biti bolnije. Upravo zato je važno gledati odnos realne ekonomije i burzovnih indeksa. Što je razdvajanje od realnosti veće, to će normalizacija biti bolnija.
Za više o sličnim temama, posjetite naš blog.
Ako Vas zanima više o burzi, jednostavno i brzo nas možete kontaktirati ovdje.